OTOK KORČULA

Otok Korčula pripada skupini srednjodalmatinskih otoka. Dug je 47 km, prosječne širine od 5,3 do 8 km, a pruža se u smjeru istok-zapad. Odlikuje se razvedenošću obale, nizom poznatih i skrivenih uvala, te velikim brojem otočića kojih ima oko 50. Cestovna mreža je dosta razvijena, i do većine uvala može se doći cestom ili kraćom šetačkom udaljenosti. Po veličini hrvatskih otoka je tek na šestom mjestu, ali je po naseljenosti prvi. Pogodne uvjete za život ljudi su ovdje pronašli još u prapovijesti, i od tada je skoro kontinuirano naseljen, tako da je ovo otok sa najbogatijom povijesti na Jadranu. A veliku većinu te povijesti, domaći ljudi su uspjeli sačuvati u svojoj tradiciji do danas.  

O stanovnicima u prapovijesti svjedoči jedno od najbogatijih arheoloških nalazišta iz tog vremena, Vela Spila iznad Vele Luke. Grci se tu naseljavaju u 6. st.pr.Kr. i o tome su danas ostali samo pisani dokumenti. Oni su tu zatekli ilirska plemena te su se sa njima asimilirala, o čemu govori  Lumbardska psefizma (odluka) o imovinsko pravnim odnosima raspodjele zemljišta. Iskapanjima koja su počela 2012. otkriven je ilirski grad na brdu Kopila blizu Blata. Grad je svoj procvat imao između 4-1 st. pr. Kr. Rimljani povremeno dolaze na otok, a naseljavaju se i grade "ville rustice" u 3. st. n.e. Hrvati po svom dolasku naseljavaju i ovaj otok, prihvaćaju kršćanstvo i grade crkvice od kojih je najstarija Sv. Kuzme i Damjana na Blatskom polju, izgrađena u 11. st. na temeljima kršćanske kapelice iz 6. st. Kroz burna stoljeća povijesti, izmjenjuju se vlasti nad Korčulom. Tako je neko vrijeme pripadala Bizantskom carstvu, bila je dio Mletačke Republike, Dubrovačke Republike, Hrvatsko-ugarske, Francuske za vrijeme Napoleonovih osvajanja, Ausrto-Ugarske Monarhije itd.

Na otoku izrazito prevladava blaga mediteranska klima sa sa insolacijom od 2600-2700 sati godišnje i srednjom godišnjom temperaturom od oko 16 stupnjeva, ljeta nisu prevruća nego su topla i suha, a zime nisu hladne, na jesen je ugodno za kupanje, lješkarenje na suncu, bicikliranje, a proljeće donosi mirise probuđene prirode, pa su proljetne šetnje posebno lijepe i ugodne.

Korčula je prekrivena samoniklim, aromatičnim, ljekovitim i jestivim biljem. Originalni pokrov otoka je niska makija i primorski hrast i upravo zbog tamne boje hrasta su stari Grci kada su vidjeli Korčulu dali ime Korkyra Melaina - Crna Korčula. Oni su donijeli kulture loze i masline koje su ostale glavne poljoprivredne kulture i danas. Mnogi stručnjaci se slažu da je Korčulansko ulje, koje je dobili oznaku izvornosti, jedno od najboljih ulja na svijetu. Primorski hrast je danas sve rjeđi, a zamijenile su ga šume bora. Korčula je dom više endemskih vrsta, a najpoznatija je smeđa orhideja koja raste kroz cijelo proljeće na zapadnom dijelu otoka.

Kao i cijela obala istočnog Jadrana, tako i otok Korčula su sačinjeni od dolomita i vapnenačkog tla, što znači da ih odlikuje brojnost spilja i jama. Mada se speleološka istraživanja vrše dugi niz desetljeća, do sada je na području otoka utvrđeno preko 160 speleoloških objekata, a jedan od ljepših je otkriven 2015. u neposrednoj blizini grada Korčule: jama duboka oko 25 metara sa jezerom.