BLATO

Blato se smjestilo u unutrašnjosti otoka, po sredini zapadnog dijela, tek 7 km udaljeno od Vele Luke. Jedno je od starijih naselja na Korčuli. Oko Blata dominiraju velika obrađena polja, a okolna brda i brežuljci su zasađeni maslinom i vinovom lozom. Veliko Blatsko polje, po kojem je i mjesto dobilo ime (staroslavenski blato-velika vodena površina), bilo je povremeno poplavljeno i od plodne zemlje je stvaralo jezero. 1912. godine završeno je prokopavanje tunela od Blatskog polja do uvale Bristva u duljini preko 2 km, čime je ostvarena prva poljoprivredna melioracija u Dalmaciji.

Stanovništvo je u povijesti bilo orijentirano na poljoprivredu, te krajem 19. st i početkom 20. st. Blato izvozi 1000 vagona vina i 30 vagona maslinovog ulja. Velika ekspanzija Blata rezultira da blatski trgovci, osnivaju Velu Luku kao izvoznu luku poljoprivrednih dobara, te samo Blato 1910. broji preko 7 000 stanovnika, a u godinama poslije doseže broj od 9 000 stanovnika. Poslije Prvog Svjetskog rata, kada filoksera napada vinograde, Blato proživljava veliki egzodus svojih stanovnika, kada cijele obitelji iseljavaju u Južnu Ameriku i Australiju. Najtužniji dan ovoga mjesta bio je kada se iz luke Prigradica, nepovratno brodom otišlo preko 1 200 ljudi. Danas u Blatu živi oko 3 500 stanovnika, a u Sydneyu živi tri puta više potomaka blatskih iseljenika.

Ukras Blata je drvored lipa u duljini jednog kilometra, a zasađen je 1911. na inzistiranje tadašnjeg načelnika. On je u svojim putovanjima Europom, želio ovim drvoredom unijeti dašak velikih gradova u Blato. Zanimljivo je da je kao širina drvoreda uzeta mjera od dvije mazge upregnute teretom da se mogu nesmetano mimoići.

Gastronomski specijalitet iz Blata je "lumblija", starinski kolač koji se priprema u vrijeme Svih Svetih, već preko 200 godina samo u Blatu i u Veloj Luci. Kolač prati neostvarena ljubavna priča između dvoje mladih, za vrijeme francuske okupacije otoka, kada francuski pekar uz recept poručuje mladoj "n'oublie"- ne zaboravi me. Lumblija se poklanja rodbini, susjedima i prijateljima, uz ne zaboravi me koje traje dugo kao i kolač. Naime, ovaj kolač je trajan i ne kvari se. U Blatu se održavaju krajem listopada dani Lumblije.

Kada ste u Blatu ne zaboravite posjetiti privatnu etno zbirku "Barilo" čiji eksponati puno govore o životu i povijesti čovjeka na otoku. Vrijedno je posjetiti župnu crkvu Svih svetih, sa pomalo zanemarenom izgradnjom dalmatinskog stila. Crkva se prvi put spominje u 14. st. a izgradili su je domaći majstori; kamenoklesari i, nadaleko u to vrijeme poznati, blatski drvodjelci. crkvi pripada i bogata riznička zbirka zavjetnih darova, koja, na žalost još nije otvorena za javnost. Iznad župne crkve je obnovljeno svetište Marije od Propetog Isusa Petković. Rođena krajem 19 st. u imućnoj obitelji, od najranijih dana ima empatiju prema siromašnima, te bira svoj put i kao časna sestra pridružuje se Družbi Sestara  Milosrdnica i pomaže siromašnoj djeci. Kasnije odlazi u misiju u Južnu Ameriku gdje nastavlja svoj rad sa siromašnom djecom i siročadi i utemeljuje red Sestara Milosrdnica. 2003. godine proglašena je Blaženom.